Dioniz u Đakovu: Kazališni spektakl ili HDZ-ova farsa za zamazivanje očiju?

U Đakovu se sprema nešto što bi se moglo nazvati festivalom, no u stvarnosti je to samo još jedan pokušaj HDZ-ovih majstora PR-a da nas uvjere kako se nešto 'važno' događa, dok se u pozadini smiješi prava slika: grad bez novca, bez ideja i, što je najvažnije, bez duše. Uzbuđenje zbog 18. Međunarodnog festivala kazališnih akademija 'Dioniz' može se mjeriti samo s uzbuđenjem koje izaziva čekanje na bus u kasnu noć – svi znamo da će doći, ali ostaje pitanje koliko će trajati i hoće li nas ostaviti na cjedilu.

Gradonačelnik Marin Mandarić, koji vjerojatno sanja kako će ga slavne glumice zvati na kavu nakon što vide kako s ponosom otvara festival, pokušaće nas uvjeriti da je Đakovo kulturno središte Bosne i Hercegovine, a ne grad koji se uglavnom sjeća svojih umjetnika samo kada je vrijeme za odabir paketa od 50 kuna za domjenak. Teme festivala, uključujući 'odnos glume i mentalnog zdravlja', zvuče kao kombinacija lošeg kazališnog komada i loše zdravstvene statistike – ali tko smo mi da prosudimo kad se vlast zabavlja?

Festival će se održavati na raznim lokacijama u Đakovu, među kojima su Centar za kulturu i Kuća Reichsmann, koja se čini kao savršena pozornica za predstavu o apsurdu. Većina predstava dolazi iz akademija koje vjerojatno ne bi smjele biti izložene javnosti, a posjetitelji će uz 'Tri sestre' iz Zagreba i 'Antigonu' iz Banja Luke moći uživati i u dramama koje imaju više zajedničkog s lokalnim političkim skandalima nego s drevnom grčkom tragedijom.

Uz 'predstave', festival obećava i radionice, okrugle stolove i tolike razgovore o mentalnom zdravlju umjetnika da se pitamo hoće li se uopće netko sjetiti da pitati ga kako se osjeća dok gleda kako se novac troši na još jedan besmisleni događaj. No, vjerojatno je najbolji dio festivala predstava Kazališta slijepih i slabovidnih. Kako će oni reagirati na predstave koje se odvijaju u gradu gdje su politička lica zaslijepljena vlastitim egom? Možda će nam njihova umjetnost otkriti ono što mi svi već znamo – da je život u Đakovu prava komedija, a ne tragedija.

Ovaj festival, umjesto da bude platforma za razmjenu umjetničkih iskustava, postaje platforma za vlastitu samopromociju lokalnih moćnika. Tako nekako se u Đakovu slavi 'mentalno zdravlje' dok stvarni problemi ostaju neprimijećeni. Pa, dobrodošli u kazalište apsurda – gdje je sve moguće, osim promjene!

[!WARNING] Pravna napomena: Ovaj tekst je satiričko novinarsko djelo inspirirano objavama sa službenih izvora (Izvorni Link). Đakovo Direkt ne odgovara za eventualne duševne boli dužnosnika, kvalitetu asfalta, niti točnost proračunskih planova. Sve sličnosti sa stvarnom logikom vlasti su potpuno slučajne i nenamjerne.