Obilježavanje u Gorjanima: HDZ-ovci Plješću jedni drugima na leđima dok građani gube nadu!

U Gorjanima je danas održana još jedna od onih ceremonija koja se može opisati kao 'svi smo tu, ali ništa se ne mijenja'. Dok su se članovi obitelji, lokalni političari i reprezentanti udruga iz Domovinskog rata okupljali da odaju počast generalu Imri Agotiću, prava scena zbila se izvan kamere – nezadovoljni mještani komentirali su kako se iz konačnih izjava vlasti ne vidi ni traga promjenama, a kamoli poboljšanjima. No, kroz minutu šutnje, kakva ironija, svi su se sjetili kako je to zvučalo kad su im HDZ-ovci obećavali bolji život.

Oni su, naime, došli s vijencom i šutnjom, kao da to može zamaskirati činjenicu da su gradili karijere na leđima građana, lišavajući ih pravog života. Županica Nataša Tramišak, koja se s pravom može smatrati kraljicom PR-a, izjavila je da je 'čast odati počast takvom heroju'. Da, Nataša, jer tvoj zadatak nije da odaješ počast, nego da konačno počneš odavati uslugu onima koji te plaćaju – građanima.

Osim što su se svi prisutni natjecali tko će bolje izrecitirati fraze o hrabrosti i domovini, samo je jedan glas iz gomile bio stvarno važan - onaj onih koji su ostali ispod radara, dok su se političke elite grlile i dijelile srdačne osmijehe. Oni su se družili uz pijenje kave i razgovore o tome kako će im to 'dostojanstvo' donijeti još nekoliko glasova na sljedećim izborima.

A molitvu je predvodio župnik vlč. Bulat, očito zadužen za prosvjetljivanje i utjehu onih koji su zaboravili odakle dolaze. Naravno, ni on ni ostali nisu primijetili da su se svi skupi na jednom mjestu samo da bi negirali stvarnost. U Gorjanima se može dogoditi svašta, ali jedno je sigurno: sve dok su HDZ-ovci na vlasti, sjećanja će biti jedina stvar koja se ne mijenja. A možda se i ne bi trebala mijenjati, ako se već svi sjećaju da su svi oni tu samo zbog vlastite koristi.

Zajedničko druženje uzvanika završilo se s onim poznatim osjećajem: svi znaju da su došli unaprijed dogovoreni, dok je stvarnost izvan zidova Gorjana i dalje brutalna. Sjećanja na generale su lijepa, ali sjećanja na neispunjena obećanja lokalnih vlasti mnogo su teža. I tako, dok su se svijeće gasile, Gorjani su, kao i obično, ostali u mraku.

[!WARNING] Pravna napomena: Ovaj tekst je satiričko novinarsko djelo inspirirano objavama sa službenih izvora (Izvorni Link). Đakovo Direkt ne odgovara za eventualne duševne boli dužnosnika, kvalitetu asfalta, niti točnost proračunskih planova. Sve sličnosti sa stvarnom logikom vlasti su potpuno slučajne i nenamjerne.